Trouve l’adjectif possessif qui convient/ Пронађи одговарајући присвојни придев:
-
J’ai un chat. C’est _____ chat.
-
Mon frère a un chien. C’est ______ chien.
-
Ma soeur a un chien. C’est ______ chien.
-
Nous avons un bel appartement. C’est ______ appartement.
-
Vous avez une grande maison? C’est _____ maison?
-
Mes parents ont une voiture. C’est ______ voiture.
-
Mes voisins ont deux enfants. _______ enfants sont petits.
-
Tom a une grande chambre. C’est ______ chambre.
-
Tom et Julien ont une grande chambre. C’est ______ chambre.
-
Vous connaissez cette fille? C’est _______ fille?
-
Tu connais ce garçon? C’est _____ ami?
1.mon
2.son
3.son
4.notre
5.votre
6.leur
7.Leurs
8.sa
9.leur
10.votre
11.ton
Zdravo!
U srpskom jeziku prisvojni pridevi su na primer : planinski, seoski, Bojanin, dečiji…
A prisvojne zamenice su na primer : moja (kuca), njen (šešir), njeno (to je njeno)
E kada uporedim nasu i francusku gramatiku, onda uočavam sledeće :
Prisvojni pridevi u francuskom su zapravo prisvojne zamenice u srpskom:
C’est sa maison. (sa – prisvojni pridev)
To je njena kuća. (njena – prisvojna zamenica)
A prisvojne zamenice u francuskom su isto prisvojne zamenice u srpskom :
C’est le mien.
To je moje.
Jel da?
Prisvojne zamenice u srpskom bi u francuskom imale predlog „de“.
Ovih neslaganja ima jer u francuskom nema padeza :/
Sve u svemu, upoređivanje dva jezika znatno komplikuje gramatiku, ali daje i drugačiji, novi pogled na strukturu jezika.
Ranije sam ucio gramatiku francuskog i nisam se obazirao na neko upoređivanje sa srpskim jezikom, prihvatio sam onako kako jeste i vremenom stvorio osecaj. I mislim da je to najbolje, a kasnije treba komplikovati i uporedjivati, mada ni tada nije obavezno.
Naravno ima milion razlika između ova dva jezika, ali razlike u podeli prisvojnih prideva i zamenica u ova dva jezika su mi interesantne.
Raspisah se 😀
Занимљиво размишљате и све сте у праву! : )
Већ ме је неко упозоравао на блогу да погрешно именујем, и да то у српском није то. 🙂 Ја сам изабрала да пишем тако, јер моји ђаци не везују српски за француски, па сматрам то мањим грехом.
Хвала што делите своје мишљење са нама, и биће ми драго да наставите! 🙂
ПС Ваш коментар не доживљавам као упозорење:)